Godinu dana nakon majčine sahrane, Salvador se seli u Madrid i pohadja Akademiju Umetnosti. Svojim neobičnim izgledom, načinom oblačenja, kao i svojim slikama u kojima je eksperimentisao sa kubizmom (koji nije shvatao u potpunosti) privlači dosta pažnje. Dali je takođe eksperimentisao sa dadaizmom, sto je ostavilo uticaja na sva njegova kasnija dela.
Upoznao se sa mnogim mladim umetnicima, među kojima je bio i Lorka (koji je napisao «Odu Salvador Daliju»), sa kojim se prilično zbližio. Dali nije bio sposoban da izdrži jake emocije i napete odnose koje su postojale između njih, i distancirao se od Lorke. Njihovo poznastvo je Lorka konačno prekinuo nakon što je video film «Andaluzijski pas» koji je tumačio kao atak na svoju ličnost.
Dali je izbačen iz Akademije pred finalne ispite, jer je izjavio da niko nije dovoljno kompetentan da ga ispita i oceni. Iste godine u prvoj poseti Parizu upoznaje Pikasa (koji je čuo hvale o Daliju od Miroa) čiji je rad mladi Dali jako cenio.
Neki od elemenata koji su se pojavljivali na Dalijevim radovima jos 1920. su se zadržali do kraja života. Dali je mešao više stilova da bi postigao dela koja su se kretala u rasponu od akademskih do avangardnih. Izložbom u Barseloni prikuplja mnogobrojne pozitivne kritike i još više pažnje. Tih godina pušta brkove (inspirisan Velaskezom) koji su ostali jedna od njegovih prepoznatljivih karakteristika.